Simply nothing more to give there is nothing more for me.. Need the end to set me free
07.05.2006., nedjelja
ne tražite u men ono što ne možete naći..ne tražite od mene ono što ne mogu napraviti
|
ZAR SI OD MENE TRAŽILA SLATKE STIHOVE Zar si od mene tražila slatke stihove? Zar ti se čini da je ovo, što do sada pjevah, Toliko teško slijediti i teško razumjeti? Zato što ni dosad nisam pjevao da me ti slijediš i razumiješ-neću ni sada; što su, uostalom, takvima kao ti, pjesnici ko ja? -ostavi zato moja djela i uljuljkuj se onime što možeš razumjeti; Jer ja nikoga ne uljuljkujem I ti me nikada nećeš razumjeti…. (walt withman) … ne tražite od mene da budem ono što nisam… ne krivim vas- ni sama sebe ne razumijem- ali, svejedno vas to ne bi trebalo nagnati da tražite u meni nešto što nikada nećete naći-SVOJE OGLEDALO. Nisam vi –i za mene i za vas to bi trebalo biti dobro.. stoga.. razmislite prije nego što me budete tražili nešto.. ..ne tražite od mene da se mijenjam i prihvaćam vaša pravila.. NE VJERUJEM DA ĆU TO IKADA MOĆI. ALI AKO BUDEM- TO VIŠE NEĆU BITI JA. skraćeno...:NE UBIJAJTE ME GLUPIM ZAHTJEVIMA... ..evo još jednog pjesnika kojeg rado čitam..: -zove se Jose Regio i u portugalu je pokrenuo ono što je Withman u americi.. CRNA PJESMA "idi ovuda"- govore mi neki umilnih očiju i pružaju mi ruke, uvjereni da bi bilo dobro da ih poslušam kad mi kažu "idi ovuda!" a ja ih gledam tromih očiju ( ima u mojim očima ironije i umora) i skrštam ruke, i nikad ne idem onuda... A moja je slava u ovome: stvarati nedruževnost! ne pratiti nikoga. -da živim sam sa sobom bez htijenja, kao što sam otvorio utrobu svoje majke. NE , NE IDEM TAMO! IDEM JEDINO KUDA ME VODE VLASTITI KORACI. Ako na ono što pitam od vas nitko ne odgovara, zašto mi ponavljate "idi ovuda"? radije se skližem po blatnim sokacima, radije se kovitlam na vjetru, kao krpa, RADIJE DEREM KRVAVE NOGE NEGO DA IDEM ONUDA... AKO DOĐOH NA SVIJET, TO JE BILO SAMO ZATO DA OSKVRNEM DJEVIČANSKE ŠUME I DA UTISNEM VLASTITE STOPE U NETAKNUTI PIJESAK. SVE OSTALO ŠTO RADIM NE VRIJEDI NIŠTA. Konačno, tko ste vi koji mi dajete lopate, alate, hrabrost da porušim svoje prepreke?... U vašim žilama teče drevna djedovska krv i vi volite ono što je lako! Ja volim daljinu i čudo volim ponore, bujice i pustinje. Idite, imate putove, imate vrtove, imate lijehe, imate domove, imate krovove, imate pravila, i traktate, i filozofe, i učenjake. JA IMAM SVOJU LUDOST! DIŽEM JE KAO BAKLJU DA ZAPALIM TAMNU NOĆ, I OSJEĆAM PJENU, I KRV, I PJESMU NA USNAMA. Vode me bog i đavao, i nitko više. svi imaju oca, svi imaju majku. a ja, koji nikada ne počinjem niti završavam, rodih se iz ljubavi koja je između boga i đavla. AH, NEKA MI NITKO NE UKAZUJE SAMILOSNE NAMJERE! NEKA MI NITKO NE POSUĐUJE DEFINICIJE! NEKA MI NITKO NE KAŽE: "IDI OVUDA!" MOJ ŽIVOT JE JUŽNI VJETAR KOJI SE OSLOBODIO. moj život je ustremljeni talas, atom koji se snažno zaletio... ne znam kuda idem, ne znam kamo idem, znam samo da NE IDEM ONUDA. ovim dvjema pjesmama izrečen je cijeli moj život-još samo nedostaje UNIŠTENJE od baudelairea... no to me neće spriječiti da i dalje pišem...citiram: ..još uvijek ima neizrečenih misli...:) p.s. ...ne obazirite se na nestala slova i ostale gramatičke greške... |
06.05.2006., subota
nisam to ja.. nisam.. samo riječi, otrovne riječi..sve same riječi..bez kraja-riječi...NE-TO NISAM JA..
|
nemojte............. opet.. i opet… dašak proljetnog vjetra kao da je izbrisao sve što sam dosad saznala o životu.. čak se u meni stvorila i neka nada, nada da će sve biti bolje, nada da ću ja na kraju pobijediti. Opet.. i opet… Oni su me uništili. Nada koju sam samo trenutak prije upoznala sada je nestala …zauvijek. § ne znam da li bih im trebala ZAHVALITI.. samo budale žive u nadi… ne znam… svejedno je super bar na trenutak sva sranja koja se događaju oko mene utopiti u nekoj iluziji o boljoj sutrašnjici.. Lijepo je.. Ali ne- meni to nije dozvoljeno…!!! Uvijek ista priča i uvijek isti ljudi… Uvijek oni za koje sam mislila da to neće napraviti… Nadam se da vas bar moja patnja zabavlja..ako nije obećavam da ću se više potruditi i sljedeći put ću i pustiti koju suzu…NE BNITE SE : sljedeći put moja će vas patnja osvojiti tako da ćete stalno poželjeti vrijeđati me.. Zvijeri… |
05.05.2006., petak
ISFURANOST I DOSADA…NOTHING BUT DOSADA..
|
Nekada se pitam da li je to samo sredstvo ili cilj.. Previše toga je već rečeno.. Previše istih rečenica Nagomilavaju se poput Tamnih oblaka pred kišu. Misli- mrtve misli, Samo sjene stvari, Samo pustinja. Sve iste osobe Sva ista lica Samo se redaju Nagomilanim cestama straha U potrazi… Kakvoj potrazi? Neke stvari se samo ponavljaju…. Većinom one obične stvari koje i nemaju smisao… Čak se usuđujem reći da se sve stalno ponavlja. NISMO MI KRIVI. NITKO NAS NIJE UPOZORIO. "…zakoračim u prostoriju i već znam što će biti. I prije no što izustim riječ on učini sve kako sam zamislila. Osmijeh mi prekrije lice i već znam kako će reagirati na to. I prije no što učinim još jedan korak on me pita zašto se smijem. Već znam što dalje slijedi. Sada moram birati što želim da reče ili učini. … …. …. …kao lutkar polako se igram njegovim mislima dok on niti ne sumnja u moje namjere. Marioneta..moja marioneta. Kako je samo lako prepustiti se ovoj igri upravljanja misli." I ZBILJA JE LAKO.. NE TREBATE NITI POZNAVATI OSOBU DA BISTE POTAJNO ODREĐIVALI NJEZINO PONAŠANJE. I TOLIKO JE ZABAVNO DA JE TO ZASTRAŠUJUĆE. -samo dokaz da se sve ponavlja |
02.05.2006., utorak
reason to see, reason to live- I need a reason to feel like myself within what`s real
|
out for my own, out to be free ..one with my mind... NEKADA MISLIMO DA SMO DOSTATNI SAMI SEBI I DA NAM NIČIJE DRUGO MIŠLJENJE NIŠTA NE ZNAČI.. VOLIMO KRITIZIRATI DRUGE, ALI NE VOLIMO KADA NAS NETKO KRITIZIRA... možda smo samo ograničeni??? kako to da se tek uz druge osjećamo svojima??? JA NISAM DOSTATNA SAMA SEBI...priroda je ta što me ispunjava... ona ne daje smisao mom životu..ne. ona ga samo poštuje... čini me živom.............. u njezinim rukama ja postajem JA... |
01.05.2006., ponedjeljak
PULA
|
Ni sama ne znam zašto sam krenula u pulu.. nisam vjernica.. ..ni sada kad sam se vratila nije mi jasno, ali sada mi nije žao što sam bila otišla.. dva dana smo gotovo stanovali u busu i nije bilo loše-..imala sam mp3, bilježnicu i olovku..-sve što mi treba da se zabavim (naravno..johnny mi je nedostajao..). mp3 da ne slušam neke crkvene pjesme koje su ostali pjevali,a bilježnicu i olovku da crtam i pišem svoje misli.. sve što sam napisala u bilježnicu sada mi djeluje zbrkano, nesređeno… s vremenom ću možda i shvatiti te svoje rečenice.. naravno, ispočetka sam mislila da će mi u puli biti glupo i tako dalje… sve što sam željela jest vratiti se.. ali ne vratiti se kući gdje sam neshvaćena, željela sam se vratiti u onu grupicu ljudi u parku.. Znam da sam ondje prihvaćena i cijenjena za razliku od one ekipe šminkera u autobusu kojima sam se gadila čim sam kročila u autobus. A kasnije kada sam pričala s njima shvatili su da nisam uopće vrijedna njihovog društva. Da, ljudi ne vole ljude koji su totalno različiti od njih.. A ja sam bila..( usuđujem se reći da sam čak bila i najpametnija u autobusu..) Ok..antonija me je upoznala s nekim frendicama iz razreda i nas pet smo trebale zajedno spavati u nekoj obitelji. Od njih jedina vrijedna mog poštovanja bila je anita. U njoj sam čak našla i malo inteligencije što je jako neobično…tako da sam vrijeme u autobusu uglavnom provela s njom.. Druge dvije su bile prilično odvratne.. ines je bila preglupa, a ova druga..antonija je bila osoba koja će sve napraviti samo da se svidi drugima.. …. Vrijeme je brzo prolazilo…i tako smo došle u tu neku obitelj.. Mislim da smo nas 5 dobile čak i najbolju obitelj… Bila je neka žena( sad sam joj zaboravila ime..sorryL) i njezina dva sina ivan i matija. Ivan je bio stariji i ines i moja antonija su se odmah zalipile za njega..što je bilo i preočito.. A matija je imao otprilike godina kao i mi. Oboje su bili ok.. ali meni je draži bio matija… Ivan je bio hm.. glup za moj ukus- ne da je bio glup..nego nije mi se svidio i gotovo.., a matiju nisam stigla upoznati… Mama im je bila super….savršena…ne znam što da napišem o njoj ..nema nikakvih zamjerki… predobra je.. I to bi uglavnom bilo to… možda poslije stavim i neke slike iz pule.. Jedino mi je žao što nigdje nisam vidjela njega..-razlog zbog kojeg sam išla( napokon sam shvatila koji je razlog).. Ne znam da li je to dobro ili loše…ali htjela sam ga vidjeti. Još uvijek mi djeluje nestvaran i znam da bih ga već trebala zaboraviti, ali ne mogu. Mislim da ga trebam vidjeti kako bih mogla nastaviti sa svojim hm…životom.. Jer još uvijek se osjećam zarobljeno.. negdje između mašte i stvarnosti, snova i zbilje i ne mogu se nikako osloboditi… Nikako …. On je bio taj koji mi je pomagao i vodio me kroz taj život.. Jedino uz njega sam se oisjećala zaštićenom , jedino uz njega sam poželjela ostati zauvijek… On me je potaknuo na traženje tog glupog odgovora na pitanje života, tog odgovora što tražimo cijeli život.. I znam da on nije kriv zbog svega.. sigurna sam da bi on sve to prekinuo na vrijeme da je znao do čega će me dovesti.. Nije on kriv što je odgovor koji sam pronašla negativan.. Nitko nije kriv. Sama sam izabrala to. Sada mi je naravno žao što sam sve to shvatila.. Radije bih živjela kao budala sa iluzijom o dostižnoj sreći nego nastavila ovako.. Don’t want your hate But the fist I make For you can hold no fear No not on me… ZA ONE KOJI NE SHVAĆAJU- NISAM JOŠ JEDNA DEPRESIVNA IDIOTKINJA KOJA STALNO TUGUJE ZBOG NEČEGA IZ PROŠLOSTI. NISU LJUDI ONO ŠTO ME TJERA DA SE IDEM REZATI I RADITI TAKVA SRANJA. RADIM TO ZATO ŠTO ME TO NA NEKI MORBIDAN NAČIN ZABAVLJA. DAKLE, RADIM TO ZBOG SEBE I ZA SEBE. NISAM SIGURNA DA LI JE TO NEŠTO DOBRO ALI ZNAM DA NI VI NISTE 100% SIGURNI DA JE LOŠE..A I DA JESTE- BOLI ME BRIGA ZA OSTATAK ČOVJEČANSTVA. |
27.04.2006., četvrtak
|
STATE OF MY MIND In my mind.... No ones there to catch me, As I fall to the depths of insanity. Where peace and serenity, Finally let me be. In my mind.... The depths engulf my spirit. I will no longer live a lie. I can now say I tried. And I feel the painful cut. In my mind..... Time passes so slowly, In this endless shade. Blocked from the sun because of the troubles I made. Ive been acting so crudely. In my mind..... Thoughts create black clouds. As I rock back and forth on the floor. Hoping someone will emerge from that door But I know they are not aloud. In my mind.... My barrier saves me from the pain, That emotions bring Making old wounds sting What is there to gain? In my grave.... The last piece of happiness fleas my thoughts And Im engulfed in death My thoughts freed me I can now be Alone in the valley of the shadows. |
26.04.2006., srijeda
___RAZIGRANE MISLI______________
|
Sat već otkucava ponoć. Da, prilično je kasno, ali ne želim ići. Nebo večeras izgleda savršeno. Milijuni zvijezda večeras blistaju kao nikada prije. Ljudi su tako pusti i beznačajni, ali nebo, nebo je veličanstveno. Negdje u daljini čujem poznate stihove… "where do I take this pain of mine. I run but it stays right by my side So tear me open and pour me out There’s things inside that scream and shout, And the pain still hates me So hold me until it sleeps... Nečije tople ruke me zagrle. Hm…pomislih: imam nekog tko će me čuvati until it sleeps. Nikakve pesimistične misli. Našla sam sigurnost. Našla sam utjehu. Sekundu kasnije .. sve što je bilo sigurno nestade. Opet se nalazim u kupaonici. Glavom mi prolazi nesigurnost i strah. Ruke mi se tresu. Večeras će mi utjeha biti samodestrukcija. Pogledam u ogledalo i vidim samo prazninu. Po zidovima krvlju ispisano ime i vrisak.. sve što je ostalo od mene… |
25.04.2006., utorak
.......................................................................................
|
This is my poem… It`s not dedicated to one special person… It`s just product of my lonely thoughts… SWEET SALVATION…... down in a corridor, playing with my mind, devil tried to break free. tired of lonelines inside my thoughts he forbidd sanity in me. crashed with despise I stood alone in the dark. without will to live, without heart to give.. I stood alone crashed in fear. the end was near.. I knew, I could feel it. as night came, my senses faded.. all expectations broke, When I saw an angel coming through the crimson doors. as he walked towards me I felt some kind of agony inside my toughts I was afraid afraid of dissapointment again. then my angel came to me and whispered words into my ear will to live came back to me and refilled me with sanity. then darkness came again and forced my angel to fly away.. still ..I can see him in my dreams. still I can find him in my screams.. and sometimes..late at night he comes to me in dark.. he whispers me words of phantasy and then he leaves again, with ...conviction... in his eyes that he cured me with his lies. But such a sweet, sweet lies.. I know the truth And he knows it too. But.. it`s not odd for me In hipocratic world to live… With lunacy in my mind Still I walk with dark. And there`s nothing new to see, With despise still I live. Waiting for my angel to come back from the sky So I could end this frustration In a sweet salvation of his smile. |
24.04.2006., ponedjeljak
nothing inside of me
|
HM..DVA POSTA U JEDNOM DANU...-PA, PROMIJENILA SAM RASPOLOŽENJE... SAMO SE FORSIRAM DA ZAVOLIM NEKOG..DA POSTANEM ČOVJEK, ALI NI TO MI NE IDE. NE VOLIM NIKOG, NE ŽELIM NIKOG,.....ŽELIM SI PREKRATIT ŽIVOT ODMAH.......... I DA IMAM HRABROSTI TO BIH I NAPRAVILA................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. I WANNA DIE........................................................ |
|
Na neki glup i totalno nesretan način opet sam se uvalila u nešto previše strano da bih se snašla u tome. Sad sam shvatila da mi se želje polako ispunjavaju, a to me pomalo straši. Znam da sam prije godinu dana ,dok sam još uvijek bila dosta glupa, zaželjela neku vrstu prosvjetljenja i evo ga( naravno, to mi se sada ne sviđa..bolje je biti budala), a prije tjedan ili dva poželjela sam plakati jer sam stvarno zaboravila kako je to..i dogodilo se. A prije nekoliko dana sam poželjela taj neki osjećaj koji uzrokuje čudno ponašanje u prisustvu druge osobe ( neki kažu ljubav..za mene samo glupa zatreskanost ili tako nešto) i mislim da se to dogodilo. Ni sama ne znam kako… Znam da će to sigurno nestati za nekoliko dana…ali … Ne znam…čudno je ..i pomalo se osjećam glupa… I ne želim osjećati ovo..unaprijed znam da će završiti tragično.JA SAM STVORENA ZA TRAGEDIJU.... I got dosed by you (and) Closer than most to you (and) What am I sposed' to do Take it away I never had it anyway Take it away and everything will be okay In you a star is born (and) You cut a perfect form (and) Someone forever warm Lay on Lay on Lay on Lay on Lay on Lay on Lay on Lay on Way up on the mountain where she died All I ever wanted was your life Deep inside the canyon I can't hide All I ever wanted was your life Show love with no remorse (and) Climb onto your sea horse (and) This ride is right on course This is the way I wanted it to be with you This is the way I knew that it would be with you Lay on Lay on Lay on Lay on Lay on Lay on Lay on Lay on Way up on the mountain where she died… |
23.04.2006., nedjelja
________________trenutak________________
|
hm...da...sjetim... e..da. Sinoć mi se nešto čudno dogodilo.. ok..ne tako čudno..ali ipak....: Probudim se negdje oko 3-4 i ustanem, ne znam zašto točno..ali ustanem. Iznenada osjetim neku čudnu slabost..i da..padnem na krevet( srećom na krevet)...i onda ...mislim u sebi...hm..idem se napit vode ili bar umit-možda mi bude bolje. I otiđoh nekako do zahoda...i tamo se umijem i ništa mi bolje nije bilo.. I tako iziđoh iz zahoda i stanem na hodnik...i gledam gdje mi je soba....i vrtim se..a osjećam se strašno. I ugledah nešto druge boje od boje zidova...i uputim se prema tome s mišlju da su to vrata od sobe..a znam da su vrata otvorena...I tako lijepo se zalipim u vrata- ali opet od zahoda i onda se gurnem od vrata i završim na podu.... I tako...mislim da sam dosta vremena provela na podu ..sve dok nisam smogla snage da se vratim u krevet.... I da, još jedna čudnija stvar...shvatila sam da nisam potpuno sama.. Ipak ima netko tko me donekle razumije..nadam se.... Još uvijek mi djeluje nekako nestvarno.....bojim se da ako se naviknem na tu spoznaju..da..da će i taj netko nestati...Tako se sada bojim i toga... |
22.04.2006., subota
________________________FULL OF BROKEN THOUGHTS, I CAN NOT REPAIRE…
|
Svakog dana postaje sve strašnije.. a nada polako umire. Svakog trena sve što je bilo stvarno nestaje,..a ja? Ja se i dalje bojim. I svakom sekundom taj strah postaje sve veći. Ni sama više ne znam odakle crpim snagu za nastavak. Bilo bi puno lakše podnijeti život da nisam sama. Svi ljudi za koje sam nekada mislila da im je bar malo stalo -bilo im je stalo samo dok je njima nešto trebalo. Postaje sve gore i ja gubim kontrolu. U svemu tome se više ne mogu ni snaći.…ja sam inače ta koja dijeli savjete.. Ja sam ta koja može sve podnijeti- ili ipak ne. Kao da sam se skrivala iza te neke samopouzdane osobe cijelo vrijeme… Osjećam se bespomoćno… I ovo nije onaj NITKO ME NE RAZUMIJE osjećaj..koji je tipičan za ljude mojih godina…NIJE.. Ovo je nešto sasvim drugo..ovo je stvarno. I ja priznajem da trebam pomoć… ali jednostavno nikoga nema. Nekada je nela bila ta koja mi je pomagala ..ali ona sad ima svoju obitelj i naravno da bi joj oni trebali doći na prvo mjesto. I sada više nemam nikoga…ne očekujem da se sve počne vrtjeti oko mene.. samo.. i ja imam osjećaje i trebam nekoga. Bar jedno ljudsko biće kojemu je stalo. djeluje glupo… Ali ne trebam ničije sažaljenje i utjehu. Nitko ne zna kako se osjećam..i nitko nikada neće ni shvatiti . Priznajem da ovako možda djelujem umišljena .. i jesam. Divim se sama sebi i svom umu.. ali kad kažem da nitko ne može shvatiti ..to ne znači da sam ja pametnija od drugih- ne. ..samo hoću reći da nismo svi isti, a ja sam komplicirana... |
on top_________________________________
|
Sada sjedim ovdje u svom utočištu i pokušavam ubiti ove osjećaje krivnje i sažaljenja. Ali glazba koja me prije mogla napuniti mržnjom ..više ne može. Znam da nisam kriva…ljudi su tako slabi. Ona je tako slaba. Slaba i glupa, a takvi mi se ljudi najviše gade. Nisam kriva. a…ona će ionako odrasti i zaboraviti. Samo..nisam baš sigurna da će shvatiti moje razloge. Nitko ih ne shvaća. Da…ovo je sigurno dno. Nikada si prije nisam dopustila da me neki osjećaji razoru.. pa sigurno neću ni sada. Iako se u posljednjih nekoliko dana i nisam baš pokazala kao čvrsta osoba- kad se zalomio neki osjećaj u meni, skrila sam ga…, a onda nekako pokušavala pobjeći od toga. To je samo pokazalo koliko sam zapravo nezrela.. ali već sam rekla da nisam čovjek pa se nadam da mi je to oprošteno , ali me nije briga ako nije. Nismo svi isti , a neki to ne znaju i onda mene optužuju za moje postupke… Žao mi je..gotovo mi je žao nje , ali svejedno neću učiniti nešto nerazumno kako bih izgledala bolje u njezinim očima jer tada bih se gadila sama sebi. A sebi sam ipak najvažnija JA. p.s. nadam se da će ona kojoj je ovo upućeno shvatiti ove riječi. Ne zbog toga da meni oprosti nego da shvati koliko je zapravo nerazumna. |
20.04.2006., četvrtak
...............................................yuk............................
|
-evo još uvijek pretražujem internet..fuck..oči me bole.....Skinula sam sve moguće programe i hrpu stvari koju sigurno nikada neću upotrijebit...mah-glavno da sam ih skinula.... već otprilike 7 sati buljim u ovaj monitor....i ...ne mogu više.... ...možda još samo malo..... pronašla sam nešto što je u meni izazvalo duboko sažaljenje..čak i povraćanje..hm...ne treba mi sad i bulimija....ne smijem više gledat te slike.... koliko je glupo prosudite sami: 
|
............trenutak usamljenosti.............
|
Ja zapravo nikad i nisam ništa osjećala-osim toga što sam se naviknula na ove ljude oko sebe pa ih smatram dragima. Uglavnom sam u veze i takve stvari ulijetala bez poznavanja te osobe i brzo sam prekidala. Možda sam se bojala upravo tih osjećaja koje sada priželjkujem. Svejedno …. Znam samo da više ne želim tako.. svugdje oko mene ljudi govore o toj nekoj ljubavi i kako je ona veličanstvena …thk…ne znam baš za tu veličanstvenost ali …svejedno…želim to iskusit.. Ja sam stvarno jedno bezosjećajno biće i to bi bila potrebna promjena za mene….. ..jer sve dosad je bila zabava- no feelings involved…( spremna sam priznati da čak i prema tomi ništa nikad nisam osjećala osim neke…prijateljske privrženosti..a bila sam ljubomorna na tanju zato što sam smatrala da se više nećemo družiti dovoljno..hey..ja bih trebala bit shrink..:) -evo, malo sam istraživala o tom fenomenu : _____________________________________________________________ - Ljudi bez ljubavi nisu ljudi u pravom smislu. To su deformirane duše, defektni ljudi, osakaćena čovječja bića. Marica Stanković ______________________________________________________________ Čovjek koji ne zna dati i primiti ljubav u biti je jako siromašan, najsiromašniji od siromašnih. Majka Terezija ______________________________________________________________ Ne ljubiti - to je pravo samoubojstvo. Boris L. Pasternak ______________________________________________________________ Najveće blaženstvo koje je ikada postojalo na svijetu postiže se ljubavlju. Platon ______________________________________________________________ Naša je duša onolika kolika je naša ljubav. Ernst Kuhnel ______________________________________________________________ Bez ljubavi se ne živi, bez boli se ne ljubi. Nino Salvaneschi ______________________________________________________________ Ljubim, dakle jesam. U času kad prestanem ljubiti, prestajem postojati. Gilbert Cesbron ______________________________________________________________ Odreći se ljubavi znači odabrati smrt. Christian Chabanis ______________________________________________________________ Ne biti ljubljen - to je zla sreća; prava propast je ne ljubiti. Albert Camus ______________________________________________________________ Kap prave ljubavi dragocjenija je od mora znanja. Sv. Franjo Asiški ______________________________________________________________ Ne ljubimo da bismo bili tek sretni, nego da bismo postojali. Christian Chabanis ______________________________________________________________ Dvije su stvari pomoću kojih čovjek sazrijeva: ljubav i bol. Johann Messner ______________________________________________________________ Ljubav zadaje boli, jer - poslije grijeha - ljubiti znači dati se raspeti poradi drugoga ______________________________________________________________ Zaključak: JA NE POSTOJIM!!! |
18.04.2006., utorak
|
opet onaj pusti osjećaj koji me potiče na fizičku i psihičku iscrpljenost. gluposti,same gluposti i ništa više.Sve što napišem nema smisla..a sve što pišem zapravo i osjećam, dakle to bi značilo da ono što osjećam nema smisla..hm.. sada slušam neke pljačljive pjesmice..a iz mene ne izlazi ni jedna suza..a nema ni naznake da hoće.. osjećam se kao kamen- kao da ništa ne osjećam... agh...to me tako živcira.....ja............ja.... JA SAMO ŽELIM PLAKATI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!1  |
17.04.2006., ponedjeljak
............................................nameless one.....
|
OK...OSJEĆAM SE OPET SJEBANO.NE ZNAM DA LI JE TO ZBOG OVE KIŠE VANI ILI ZBOG TOGA ŠTO JOHNNY NEMA DOVOLJNO GHz ZA BATTLE FOR THE MIDDLE WORLD.... MAH...SREDIT ĆU JA NJEGA... ...NIŠTA....POTPUNA BLOKADA...MISLILA SAM DA VOLIM KIŠU...ALI OVO JE VEĆ PREVIŠE,PADA SATIMA... BAŠ GLUPO..OVA KIŠA ME ISPUNJAVA NEKIM MORBIDNIM OSJEĆAJEM KOJEG SE VEĆ POMALO PLAŠIM. MOŽDA SAMO POSTAJEM ČOVJEK... ova pjesma će najbolje prikazati moje stanje u ovom trenutku: -prvo malo o pjesmi: zove se ANGELS WALK THE EARTH ..i ok je...(ako zanemarim činjenicu da je pjeva neuki čovjek..mislim-ne zna engleski...)..evo linkić da dođete do nje ..ako vas zanima ovdje! ...::::: Angels Walk The Earth(nameless one) From the cold darkness of night A wounded Angel came to me Her wings are broken, her spirit's pierced Her smooth, bronze skin is scarred I see But one day she'll be free again A wish that burns in her eyes To release herself from the shackles of this world And fly away to crimson skies But how can a mortal help an Angel? What can I do to ease her pain? While those questions were tearing my mind She sadly looked the stars in vain Then she fell into my arms I felt her body shaking like a leaf Tears were running down her face Her gaze faded in endless grief Then I touched her face, and she looked at me In my mind I heard a thousand silent cries Gracious and sad, I closed in my head And softly kissed her eyes A smile replaced sadness and grief Her body was healed, her wings were whole again In that precious moment when she regained her strength I felt tender pain as my life was slipping away Now the Angel stands alone Under crimson sky Looking at the lifeless body Never asking why She looks up, spreads her wings Beautiful and selfish, now she flies Down below, in the cold darkness of night Lies a man with tears in his eyes ...hehe...našla sam e-mail adrese članova benda!!! ...sad se idem dopisivat.... |
15.04.2006., subota
..................................... nulla dies sine linea.......
|
malo latinskog..... LICENTIA POETICA-pjesnička sloboda AMOR MAGISTER EST OPTIMUS-ljubav je najbolji učitelj IN MEDIAS RES- u središte stvari SAPIENTI SAT- mudromu dosta RES, NON VERBA-djela, ne riječi FESTINA LENTE-žuri polako PARCE TEMPORI-štedi vrijeme NULLA DIES SINE LINEA-nijedan dan bez poteza OMNIA PRAECLARA RARA-sve što je lijepo, rijetko je .............................................................................................. Through the darkness I would walk in the streets Confessions never seemed to provide me with a release Held me down and tried to cure me tried to give me reason But nothing could separate this burdened mind from me Here and now, I feel that I’m embracing freedom Even though I may be alone, but that’s ok And looking out to a different sky will disengage me Absence is never the answer, I know, but it serves as my shade I do not seek and do not intend to find A calmer ocean or a sun that will never rise My world will never change and time will bring you to my thoughts And I’ll move on and then forget you all over again Moving on, I can forgive you all over again ::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::. Truth is that my mind is fucked up...and every single sentence that I write is just another nonsense.... and that nonsense leads me to nothing..couse that is what my mind is....just a pile of nonsense... I can`t write..... |
14.04.2006., petak
.........................................SWEET CHILD O`MINE...
13.04.2006., četvrtak
..........................................denial of life....
|
In your dreams The pain is so real Before the dead You'll have to kneel Hear your future screams See your epitaph As you scream The dead they laugh Pain, Growing stronger Life, Exists no longer Welcome, To a world of pain Death and despair Created by your mind To overtake your life Sacrificial suicide End it with a knife Much too late To change your mind A bloody corpse Is left behind Prvi dan praznika....predivan...čaroban... osjećaj.... jutros sam se probudila u 11...:)...ali s jednom prospavanom noći ne mogu nadoknadit sve one neprospavane...pa sam namjeravala cijeli dan spavati... I sigurna sam da bih i spavala da nela (sestra...) nije došla sa svojim čudovištem... ok..sve bi bilo ok..možda bih se i naspavala, ali odmah mi je utrpala luku.. hehe...koja glupost--pa što ću ja s malim djetetom... I tako..nela i mama su otišle negdje i povele i onu evil sister of mine...a ja sam ostala sama s čudovištem.. Nekako mi je postalo drago to dijete..možda zbog svog iskrenog osmijeha ,a možda zbog nevinosti u očima... Pa to je dijete sve ono što ja nisam! Kao da ga svijet još nije ni dotaknuo...da mi je samo jedan dan u njegovoj koži.. cijelo popodne je zapravo prošlo tako da sam se divila tom malom, slatkom stvorenju.. ..i tako..ponovno su došle i malo gluplji članovi moje obitelji i nela( ona nije glupa..bojim se priznati,ali možda je i pametnija od mene)... Cijelu večer smo gledali neke gluposti na televiziji..i bilo je ok... Odjednom sam shvatila da već 5 min nisam čula neki dobar komentar, okrenula sam se i vidjela da nele nema...izašla sam vani, ona je sidila na nekom zidiću sa crvenim svjetlom cigarete u ruci..došla sam do nje i sjela.. pitala sam je zašto je izašla..već pripremajući sljedeću rečenicu koju ću reći.. Nije ništa rekla, šutjela je. Nisam znala što da rečem ili napravim..jer i nisam baš neko suosjećajno ljudsko biće.Nakon nekoliko minuta ona me je pogledala i nekako razočarajuće rekla: zašto to opet radiš? svakakve misli kružile su mi po glavi, tražila sam razlog njezinog pitanja.. -što se tako grozno opet moralo dogoditi?..nastavila je Shvatila sam..oni, još uvijek svježi ožiljci na ruci su me odavali.. Nisam znala što da joj odgovorim na to.. Nisam je željela ponovno razočarati. Samo ona je u meni uspjela probuditi veliku krivnju i ostale nemilosrdne osjećaje koji su me gušili.. Nisam to mogla podnijeti..neprestano sam tražila izlaz iz ovog tunela krivnje u koji sam došla slijedeći nju.. Ustala sam i otišla...otišla sam u svoje utočište.. tražeći nešto što će ubiti ove osjećaje u meni i ponovno me napuniti mržnjom i ogorčenjem... stari dobri Death se pobrinio za to...bar za sada... |
12.04.2006., srijeda
...sweet child o`mine...
|
imala sam prilično ispunjen dan.... DANAS SAM BILA U JEDNOM KAFIĆU GDJE PUŠTAJU SAMO NARODNJAKE.......ja sam juda..... ...morala sam..tamo je bila ekipa....,mah..i nije bilo loše.... ok..bilo je glupo...priznajem...sve one glupe seljačine koje skaču na neke cecine pjesme...bwah... srećom-poznajem konobara...išao je u istu osnovnu...stavio je gunse za mene!!- možete zamisliti izraz lica u onih seljačina kada je počela pjesma- sweet child o`mine....:)))...uglavnom htjeli su me ubiti...ali-pobjegla sam na vrijeme..... KROČILA SAM U CRKVU-i nisam se zapalila... ispočetka mi se činilo glupom idejom...ali trebala sam se nekom povjerit...nekom tko me ne zna... i tako ušetala sam ja....i sve je ispalo ok...samo: nisam baš znala kako ide onaj tekst...tj. što moram govoriti...ali..ok..snašla sam se...( tko je pametan-pametan je)....samo, onaj dio sa svetom vodom...hehe..toliko daleko nisam otišla...nitko me na to ne bi natjerao ili ono s hostijom...bljak. Da uzmeš nešto iz nečijih ruku i staviš to u usta...nema šanse.... neda mi se više pisat....ionako same gluposti proizlaze iz moje glave......thk....idem.... |
09.04.2006., nedjelja
....ode to delirium........
|
OPTIMIZAM... WON`T YOU COME... OOH..PLEASE COME AND BRING ME HAPINNESS SOME... ooh...OPTIMIZAM... OPTIMIZAM...WHY DON`T YOU COME ______________________________________________________________________ što reći????? |
vrijeme teče......
|
u usporedbi s prošlom godinom dosta sam se promijenila.... -kosa mi je narasla, a i ja sam narasla nekoliko centimetara... što se tiče unutrašnjeg svijeta..mislim da sam pametnija...ne, ne mislim ,znam! PAMETNA SAM ..... ...ali sva ta moja pamet mi ne znači baš mnogo...kada si pametan-postaneš svjestan koliko je svijet isprazan i glup..zato se sada divim onim budalama koji ništa ne znaju i mogu bezbrižno živit.... jutros me je probudio vrisak moje mlađe sestre kad nije znala što će obući....-MATERIJALNO SMEĆE -baš mrzim takve ljude.....obuci trenirku....starke.....Ne. ona je moja totalna suprotnost...najveća šminkerica...sam dokaz za to je što sluša smeće od glazbe..... danas sam trebala ići u crkvu....ali bojim se da nisam spremna....samo sam dvaput ušla u crkvu: kad mi se sestra udavala i kad mi je bila pričest....i više i ne namjeravam- osim za krizmu.... bojim se da neću uspjet ni ući u nju....bojim se da će me dodir sa svetom vodom stajat života.....da....ili ću se pretvorit u prah već pred ulazom.... -moram smislit novu religiju..... da.....moram....... sada se odoh razbudit........hladnom vodom..................... |
08.04.2006., subota
....::::sadness.....just sadness..ooh..and sorrow,great sorrow......:::...
|
THE SADNESS OF THE MOON The Moon more indolently dreams tonight Than a fair woman on her couch at rest, Caressing, with a hand distraught and light, Before she sleeps, the contour of her breast. Upon her silken avalanche of down, Dying she breathes a long and swooning sigh; And watches the white visions past her flown, Which rise like blossoms to the azure sky. And when, at times, wrapped in her languor deep, Earthward she lets a furtive tear-drop flow, Some pious poet, enemy of sleep, Takes in his hollow hand the tear of snow Whence gleams of iris and of opal start, And hides it from the Sun, deep in his heart THE VAMPIRE Thou who abruptly as a knife Didst come into my heart; thou who, A demon horde into my life, Didst enter, wildly dancing, through The doorways of my sense unlatched To make my spirit thy domain — Harlot to whom I am attached As convicts to the ball and chain, As gamblers to the wheel's bright spell, As drunkards to their raging thirst, As corpses to their worms — accurst Be thou! Oh, be thou damned to hell! I have entreated the swift sword To strike, that I at once be freed; The poisoned phial I have implored To plot with me a ruthless deed. Alas! the phial and the blade Do cry aloud and laugh at me: "Thou art not worthy of our aid; Thou art not worthy to be free. Though one of us should be the tool To save thee from thy wretched fate, Thy kisses would resuscitate The body of thy vampire, fool!" THE SONNET OF AUTUMN They say to me, thy clear and crystal eyes: "Why dost thou love me so, strange lover mine?" — Be sweet, be Still! My heart and soul despise All save that antique brute-like faith of thine; And will not bare the secret of their shame To thee whose hand soothes me to slumbers long, Nor their black legend written out in flame! Passion I hate, and spirit does me wrong. Let us love gently. Love, from his retreat, Ambushed and shadowy, bends his fatal bow, And I too well his ancient arrows know: Crime, horror, folly. O pale Marguerite, Thou art as I, an autumn sun brought low, O my so white, my so cold Marguerite. DESTRUCTION At my side the Demon writhes forever, Swimming around me like impalpable air; As I breathe, he burns my lungs like fever And fills me with an eternal guilty desire. Knowing my love of Art, he snares my senses, Appearing in woman's most seductive forms, And, under the sneak's plausible pretenses, Lips grow accustomed to his lewd love-charms. He leads me thus, far from the sight of God, Panting and broken with fatigue into The wilderness of Ennui, deserted and broad, And into my bewildered eyes he throws Visions of festering wounds and filthy clothes, And all Destruction's bloody retinue. |
...IN BLUE....
|
Danas sam išla na kavu s >the man< i ostalom ekipom...svi su sjebani...sinoć zvrk nije išao u grad...i tako....cila ekipa je bila tužna...THE MAN se bacio u fontanu...ima malo ogrebotina ali bit će ok....:)) zato mi se večeras uopće nije dalo ići- bit će opet isto sranje... tanja mi je jutros javila da oda s tomon...:(...i tako...sad sam u kurcu...... My Love Left On A Saturday My belt loosens slowly. Reminders of you stay fresh in murky ponds of suffocating tadpoles. Wake me in the morning, when the sun shines again. It's frightening when all I know falls apart. And all I know is you. Hunger squeezes me tighter. My soul sags with exhaustion. Ashtrays fill with sleepless nights. Weeping intensifies my anxiety. Can tomorrow come without you... here today? The cheap chandelier falls on my face. The rose filled lamp explodes in my hands. Pain is unrecognizable. All I knew was you. You. My love. .....i tako...sad se trpam kolačima....(moja mama stvarno zna napravit kolače)...i čitam neku poeziju written by Emily Dickinson....i nije uopće nešto....štoviše she sucks.... bolji je onaj tip što je napisao cvjetove zla....bio je dobar....pisao je o samoći...i ostalim sranjima i uživao je čovik u opijatima........:::::my hero::::...... Ah da....evo sjetila sam se neke, meni savršene pjesme....Podsjeća me na luku...koji stvarno zna izvuć iz depre......:).......i jedinog čovjeka...ali baš ČOVJEKA THE BED This is the place where she lay her head When she went to bed at night And this is the place our children were conceived Candles lit the room brightly at night And this is the place where she cut her wrists That odd and fateful night And I said, oh, oh, oh, oh, oh, oh, what a feeling And I said, oh, oh, oh, oh, oh, oh, what a feeling This is the place where we used to live I paid for it with love and blood And these are the boxes that she kept on the shelf Filled with her poetry and stuff And this is the room where she took the razor And cut her wrists that strange and fateful night And I said, oh, oh, oh, oh, oh, oh, what a feeling And I said, oh, oh, oh, oh, oh, oh, what a feeling I never would have started if I'd known That it's end this way But funny thing, I'm not at all sad That it stopped this way This is the place where she lay her head When she went to bed at night And this is the place our children were conceived Candles lit the room brightly at night And this is the place where she cut her wrists That odd and fateful night And I said, oh, oh, oh, oh, oh, oh, what a feeling And I said, oh, oh, oh, oh, oh, oh, what a feeling |
......::::::ALLU WILD CHILD:::::::::::.................
|
jutros sam "čistila" johnny-a ...( moj kompjuter- inače j. rotten:)) i naišla na neke slikice koje više ne želim zadržat na njemu....pa sam ih malo uredila i evo preselila na blog....   SAVATAGE- EDGE OF THORNS An offering of reasons We put them all in play A covering of treasons That one by one we let slip away A solitary dancer So lost upon her stage I have seen you on the edge of dawn Felt you here before you were born Balanced your dreams upon the edge of thorns But I don't think about you anymore A study made for winter Of summers long ago And dreams that use to glitter Safely now hidden under snow And so we end this chapter And let the stage lights fade I have seen you on the edge of dawn Felt you here before you were born Balanced your dreams upon the edge of thorns But I don't think about you anymore |
07.04.2006., petak
.......hero of the day.....
|
SID.......ili pak John Simon Ritchie ..................(basist sex pistolsa) obožavam sex pistolse.....PUNK je umro kada su se oni raspali...ili pak točnije kada je sid umro... -inače sid je umro s 21 godinu....i sad recite da ne umiremo mladi....  .......bodies She was a girl from Birmingham She just had an abortion She was a case of obscenity Her name was Pauline she lived in a tree She was a no-one who killed her baby She sent her letters from the country She was an animal She was a bloody disgrace ! Mummy I'm not an animal ! Dragged on a table in a factory Illegitimate place to be In a packet in a lavatory Die little baby SCREAMING ! Mummy Screamin fucking bloody mess It's not an animal It's an abortion Body I'm not an animal Mummy I'm not an abortion ! Throbbing squirm gurgling bloody mess I'm not a discharge I'm not a loss in protein I'm not a throbbing squirm Fuck this and fuck that Fuck it all and fuck The fucking brat She don't wanna baby that looks like that I don't wanna baby that looks like that Mummy I'm not an animal Mummy I'm not an abortion I'm not an animal Mummy ! ::::......:::::::::..................:::::::::::::::::::::::::....................::::::::::::::::::::::::..................::: ni danas mi se ne da pisati....upravo sam došla iz grada...smrzla sam se u parku.....ali isplatilo se.... ...baš glupo...-ispočetka se činilo da mi dan uopće neće biti ok... čim sam ušetala u razred..maja mi je rekla da je zvrku umrla mater....baš glupo...cijeli dan sam smišljala što da mu napišem u poruci....i onda sam sročila neku glupost....i tako dalje..... sad kad se opet sjetim toga ....više ne želim pisati......pisat ću sutra............ evo neki linkić da provjerite sve o vašim...vezama, vezicama...i sretnoj ili nesretnoj budućnosti.... |
06.04.2006., četvrtak
*....just blow my mind..............................
 ...... baš kada misliš da ti je život ok.......hm...prestaneš to misliti.... danas mi se srušio cijeli svijet...PONOVNO Danas sam bila s tomom na kavi...i rekao mi je da mu se sviđa tanja....IRONIČNO....nema veze-pomirila sam se s tim.... ......tek sam danas skužila što se dogodilo na jučerašnji datum( SORRY KURT....)...dogodine ću se sjetit na vrijeme... ...sandru boli pa ni danas nije išla u školu... ahh...jadna sandra... mama joj je skroz poludjela, stalno je vodi po bolnicama zbog toga što neće ništa da jede...drži se sandra:) ...agh...zbog nedostatka vjere nisam išla u crkvu i sada mi se to vratilo..popodne mi je fra. Luka rekao da se neću krizmati ako ne budem išla u crkvu.....koja glupost...PA BOLI ME BRIGA- što će mi krizma???? Ako ja moram ići u crkvu samo da bih se krizmala...neću..... sada idem liječiti svoje frustracije na sestri................. |
04.04.2006., utorak
....................................................................................................................
|
wow! znate ono kada imate neki osjećaj da su vam se sve kockice u životu posložile? hm....ja ga imam... možda sutra neće biti tako...ali glavno da se sada osjećam dobro... danas sam cijeli dan spavala...(kad sam se vratila iz škole).... onda....sam se probudila....pojela malo onih slasnih kolačića od čokolade,vratila se u sobu...stavila our lady of sorrows....i mahnito počela vrtjeti kosom naokolo..... tako da mi je dan savršeno prošao.... eh..da i Tomo mi je send sms..........sada odoh spavati...sretna.... |
03.04.2006., ponedjeljak
|
...It`s still raining ...I`m feeling very sick again.... and every part of sanity in me is screamin for help.... ...why you don`t wanna trust me???..... I didn`t deserved this......did I? I won`t hide my tears ...I won`t let you dissapoint me again... Or I just think so..... does anyone in this fuckin` world care? what if I die here...this right moment...would it mean anything to you............ I don`t give a fuck what you mean.....I hope that you all die.....some horrorful and freaky death...cause that`s the way you deserved to end......!!! you are all just stimgy and ugly rats without feelings.......... |
